Od pirinčane slame do pečuraka i komposta: Poljoprivredni otpad postao izvor prihoda

U delti Mekonga u Vijetnamu ostaci pirinčane slame, koji su se ranije uglavnom spaljivali nakon žetve, danas se koriste za uzgoj pečuraka i proizvodnju komposta. Ovakav pristup poljoprivrednicima donosi dodatne prihode, smanjuje upotrebu hemijskih đubriva i značajno ograničava zagađenje vazduha.

Jedan od primera dolazi iz zadruge New Green Farm, koja okuplja oko 100 poljoprivrednih domaćinstava i obuhvata 148 hektara zemljišta. Na području na kojem posluje ove zadruge, spaljivanje pirinčane slame smanjeno je za 90 do 95 odsto, dok su članovi smanjili upotrebu hemijskih azotnih đubriva za 40 odsto.

Spaljivanje ostataka nakon žetve dugo je bilo uobičajena praksa. Na taj način njive se brzo čiste, bez početnih troškova za poljoprivrednike. Međutim, takva praksa oslobađa dim, prašinu i gasove koji doprinose zagrevanju planete.

Alternativa je primena principa cirkularne ekonomije, u kojoj se materijali ne odbacuju nakon upotrebe, već postaju sirovina za novi proizvod. U ovom slučaju, pirinčana slama dobija novu namenu kroz proizvodnju hrane, đubriva i dodatnih izvora prihoda.

Kako se od pirinčane slame prave pečurke i kompost?

Zadruga New Green Farm počela je da razvija ovaj model 2023. godine, sa sedam osnivačkih članova. Njen direktor Dong Van Kan sarađivao je sa Međunarodnim institutom za istraživanje pirinča (International Rice Research Institute – IRRI) u okviru projekta RiceEco. Projekat finansira Fond za saradnju Mekonga i Republike Koreje, a podržava vijetnamski program čiji je cilj razvoj milion hektara pirinčanih površina sa niskim emisijama gasova sa efektom staklene bašte.

Nakon žetve, lokalna kompanija koristi mehanizaciju za baliranje slame, odnosno njeno presovanje u bale. Zadruga godišnje iskoristi oko 9.000 bala za uzgoj pečuraka, što je približno 25 bala dnevno. Deo slame koristi se i za proizvodnju komposta, koji se potom vraća na pirinčana polja i obogaćuje zemljište hranljivim materijama.

Upravo upotreba komposta omogućila je smanjenje potrošnje hemijskih đubriva. Poljoprivrednici tako uštede između 57 i 65 dolara po hektaru tokom jedne sezone, dok prodajom slame ostvaruju dodatnih 13 do 15 dolara po hektaru po proizvodnom ciklusu.

Koristi ima i sama zadruga. Svaka bala slame upotrebljena za uzgoj pečuraka donosi oko 38 centi profita, što na godišnjem nivou iznosi približno 3.400 dolara. Proizvodnja komposta donosi još oko 2.700 dolara godišnje, odnosno 38 dolara po toni za ukupno 72 tone.

Prema rečima direktora zadruge, ovaj model omogućava poljoprivrednicima da ne zavise samo od proizvodnje pirinča. Ona i dalje donosi oko 60 odsto ukupnih prihoda zadruge, dok pečurke učestvuju sa približno 30 odsto. Ostatak prihoda dolazi od komposta, povrća i drugih proizvoda.

Od lokalne zadruge do šire primene modela

Dodatni prihodi omogućili su i proširenje poslovanja. Proizvodni prostor zadruge povećan je sa 2.500 na oko 11.000 kvadratnih metara, a proizvodi sada stižu do kupaca u Ho Ši Minu i na ostrvu Fu Kuok. Promenila se i uloga direktora Donga Van Kana. Od rada na poljima prešao je na organizaciju proizvodnje, upravljanje zaposlenima i pronalaženje kupaca, dok njegova supruga vodi proizvodnju luka i čili papričica.

Slični rezultati beleže se i u drugim zadrugama u delti Mekonga. Poljoprivredna i uslužna zadruga Tien Thuan u gradu Kan To dobila je mašine za baliranje slame i proizvodnju komposta u junu 2024. godine. Do septembra 2025. proizvodila je između 12 i 15 tona organskog đubriva mesečno.

Primena cirkularnih metoda u ovoj zadruzi donosi dodatnu vrednost od 50 do 70 dolara po hektaru. Poređenja radi, spaljivanje slame ili njena prodaja bez dodatne obrade donose oko 25 dolara. U plastenicima za uzgoj pečuraka proizvodi se i do 1.050 kilograma na svakih šest nedelja.

Poljoprivrednici primećuju i promene u kvalitetu zemljišta. Na pojedinim poljima ponovo su se pojavili poljski rakovi i gliste, što može biti pokazatelj zdravijeg zemljišta. Ovakav način rada otvorio je i nova radna mesta, posebno za žene, dok je mehanizacija preuzela veliki deo fizički zahtevnih poslova na čišćenju njiva.

Prema procenama, slične metode usvojilo je između 30 i 40 odsto poljoprivrednika iz okolnih područja. Širenje prakse važno je za održivost celog modela, jer je za kontinuiranu proizvodnju neophodno da veći broj gazdinstava obezbeđuje slamu.

Kompostiranje donosi rezultate i izvan delte Mekonga

Ovakav pristup nije ograničen samo na južni deo Vijetnama. U severnoj provinciji Nin Bin, zadruga Nam Cuong koristi pirinčanu slamu pomešanu sa stajnjakom za proizvodnju komposta kojim đubri zasade krompira.

Uvođenjem mehanizovane mašine za mešanje komposta, vreme potrebno za njegovu proizvodnju smanjeno je sa 90 na 45 dana.

Na parcelama na kojima je korišćen ovaj kompost prinos krompira iznosio je između 19 i 28 tona po hektaru. Nasuprot tome, na parcelama bez komposta bilo je potrebno 20 odsto više kalijumovih i azotnih đubriva. Zadruga sada snabdeva organskim proizvodima i programe ishrane u 20 lokalnih škola.

Nedostatak novca i prostora usporava dalji razvoj

Iako rezultati pokazuju da ovakav model može da donese ekološke i ekonomske koristi, njegovo širenje suočava se sa određenim preprekama. New Green Farm ima problema sa nedostatkom obrtnog kapitala između žetvi, ograničenim sredstvima za proširenje poslovanja i nedovoljnim skladišnim prostorom tokom perioda najvećeg priliva slame.

Povoljniji krediti i kvalitetnija oprema za baliranje mogli bi da olakšaju prevazilaženje ovih problema. Zadruga planira izgradnju većih skladišta za prikupljanje slame, dok partneri na projektu žele da sličan model prenesu i na druge zadruge.

Prema podacima projekta RiceEco, ovaj pristup do sada je obuhvatio 5.084 poljoprivrednika i drugih učesnika. Projekat podržava četiri pilot-biznisa u Vijetnamu i Kambodži, a njegovi rezultati doprineli su i izradi nacionalnih smernica Vijetnama za održivo upravljanje pirinčanom slamom iz 2023. godine.

Ono što se generacijama smatralo otpadom koji treba ukloniti sa njiva, u ovim zadrugama postalo je sirovina za proizvodnju pečuraka, komposta i dodatni izvor prihoda. Primer iz Vijetnama pokazuje kako drugačije upravljanje poljoprivrednim ostacima može istovremeno da smanji zagađenje, unapredi korišćenje resursa i otvori nove ekonomske mogućnosti za poljoprivrednike.

Foto: Magnific/RojenMaharjan

Povezani Članci

Najnovije

Scroll to Top
Search