Gotovo čitav vek niko nije uspeo da pronađe etiopskog vodenog miša (Nilopegamys plumbeus). Nakon što je prvi put zabeležen 1927. godine, a naredne godine naučno opisan, ovaj neobični sisar više nikada nije viđen u prirodi. Kako je njegovo prvobitno stanište u međuvremenu velikim delom pretvoreno u poljoprivredno zemljište, naučnici su počeli da veruju da je vrsta izumrla.
Međutim, tokom istraživanja biodiverziteta u Etiopiji dogodilo se iznenađenje. Ekolog Mengistu Wale iz Etiopskog instituta za biodiverzitet proveravao je postavljene zamke kada je naišao na krupnog, smeđeg glodara karakterističnog izgleda. Odmah je posumnjao da je reč upravo o dugo izgubljenoj vrsti.
„Kada sam ga prvi put ugledao, bio sam veoma uzbuđen. Bio sam 95 odsto siguran da je u pitanju Nilopegamys“, ispričao je Wale.
Jedan od detalja koji je pomogao u prepoznavanju životinje bile su karakteristične bele mrlje iza ušiju, po kojima se ova vrsta razlikuje od mnogih drugih lokalnih glodara.
Istraživači su ubrzo pronašli još dva primerka. Poređenjem njihovih fizičkih karakteristika sa opisom jedinog ranije poznatog primerka iz 1928. godine, zaključili su da najverovatnije pripadaju istoj vrsti. Ipak, za konačnu potvrdu identiteta sprovode se i genetske analize.
Pronađen u potoku pored sela, a ne u dubini šume
Zanimljivo je i mesto na kojem je životinja pronađena. Istraživači su očekivali da bi je mogli pronaći u udaljenim i teško dostupnim delovima prirodnih staništa, ali su primerci otkriveni u potoku u blizini sela, gde lokalno stanovništvo redovno pere odeću.
Nova lokacija nalazi se u prelaznoj zoni rezervata biosfere Yayu Coffee Forest, na jugozapadu Etiopije. Ovo područje jedno je od retkih preostalih staništa očuvanih afromontanskih kišnih šuma, a značajno je i zbog toga što se u njemu još može pronaći divlja arabika, biljka od koje potiče kafa.
Prema rečima istraživača, posebno je neobično što je životinja pronađena blizu poljoprivrednog područja i naselja, a ne u samom središtu rezervata.
Činjenica da je pronađena u blizini ljudi mogla bi da znači da ova vrsta nije toliko osetljiva na ljudske aktivnosti koliko se ranije pretpostavljalo. Ipak, njeno prirodno stanište ostaje ozbiljno ugroženo. Područje na severu Etiopije, gde je prvi put zabeležena, gotovo je u potpunosti pretvoreno u zemljište namenjeno stočarstvu.
Sisar prilagođen životu u vodi
O etiopskom vodenom mišu i dalje se zna veoma malo. Pošto je skoro čitav vek bio poznat samo na osnovu jednog primerka, naučnici nisu imali mnogo prilika da proučavaju njegovo ponašanje, ishranu i način života.
Ipak, njegova anatomija otkriva zanimljive detalje. Gusto i svilenkasto krzno moglo bi da mu pomaže pri kretanju i održavanju na površini vode, dok velika zadnja stopala verovatno imaju ulogu sličnu perajima.
Ima i krupnu glavu, izraženu njušku i brojne duge brkove, odnosno čulne dlačice koje bi mogle da mu služe za orijentaciju i otkrivanje plena u mutnoj vodi. Prema procenama stručnjaka, verovatno se hrani insektima, a moguće i ribama.
Zanimljiv je i način na koji su istraživači uspeli da ga privuku u zamku. Umesto nekog posebnog mamca, upotrebili su običan puter od kikirikija.
Zašto naučnici i dalje ne poznaju sve vrste koje žive u prirodi?
Ponovno pronalaženje etiopskog vodenog miša pokazuje koliko je teško pratiti i proučavati pojedine životinjske vrste, naročito one koje žive u specifičnim ekosistemima. Male poluvodene životinje posebno je teško uočiti jer se istraživanja sisara često oslanjaju na zamke postavljene na suvom. Zbog toga vrste koje najveći deo vremena provode u vodi lako mogu da ostanu neprimećene.
Prema podacima stručnjaka za zaštitu malih sisara pri Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN), glodari su često zanemareni kada se govori o ugroženim životinjama. Ipak, na planeti danas postoji više od 2.000 vrsta glodara, a gotovo četvrtina njih suočava se sa određenim stepenom rizika od izumiranja.
Etiopija je dobar primer koliko još toga ostaje nepoznato. Pre nekoliko godina, istraživači su u obližnjoj šumi Chingawa otkrili i novi rod glodara, nazvan Chingawaemys. Jedan od razloga zbog kojih mnoge vrste ostaju neotkrivene jeste i nedostatak sredstava za dugotrajna istraživanja. Ekspedicija tokom koje je ponovo pronađen etiopski vodeni miš bila je prvo sveobuhvatno istraživanje faune rezervata biosfere Yayu te vrste.
Naučnici sada planiraju da detaljnije prouče ishranu životinje pomoću metabarkodiranja, metode koja analizom DNK tragova može da otkrije čime se organizam nedavno hranio.
Iako gotovo čitav vek nije viđen u prirodi, etiopski vodeni miš i dalje se nalazi na IUCN-ovoj listi kritično ugroženih vrsta. Njegovo ponovno pronalaženje zato ne znači da je opasnost prošla, već otvara mogućnost da istraživači konačno saznaju više o njegovom životu i potrebama za očuvanje.
Stručnjaci veruju da bi sistematičnija istraživanja drugih šumskih područja u Etiopiji mogla da donesu nova iznenađenja, uključujući otkrića vrsta za koje se još ne zna da postoje.
Foto: Magnific/Perfilova Anna