Po izveštajima upravljača zaštićenih područja, zaštita se u Srbiji finansira najviše iz seče šume. To pokazuje da treba menjati model upravljanja zaštićenim područjima. Iako upravljači redovno šalju Ministarstvu kvalitetne godišnje izveštaje o sprovedenim merama zaštite, ovi dokumenti nisu dostupni javnosti, piše u izveštaju “Zaštita prirode u Srbiji na republičkom nivou – rezultati istraživanja 2023“ Ekološkog centra Stanište.
U Srbiji je do kraja 2023. godine zabeleženo 315 kategorisanih zaštićenih područja prirode, ukupne površine oko 740 hiljada hektara. Od tog broja, skupštine opština i gradova proglasile su najviše, ukupno 208 područja, zatim Skupština i Vlada Srbije zajedno 98 područja, te Skupština AP Vojvodine 9 područja. Ovi odnosi su bitno drugačiji kada se pogleda udeo u površini, jer čak 697 hiljada hektara, ili 94% ukupne površine, čine područja koja su proglasile republička Skupština i Vlada. Ujedno su to i najznačajnija područja u Srbiji, tako da republički organi vlasti imaju najveću odgovornost za zaštitu prirode, naročito Ministarstvo životne sredine.
U sistemu zaštite prirode, na svim nivoima vlasti, postoje ozbiljni problemi u svim elementima – u uspostavljanju, evidentiranju područja, sprovođenju i finansiranju mera zaštite, zatim u odlučivanju, učešću javnosti, te u izveštavanju. Neki od ovih problema manje su uočljivi u područjima koja su proglasili republički organi.
Kako Ministarstvo štiti prirodu?
Skupština Srbije proglasila je 5 nacionalnih parkova, a VLADA SRBIJE 93 PODRUČJA. Ministarstvo životne sredine dužno je da finansira mere i programe zaštite u ovim područjima, a upravljači su dužni da Ministarstvu dostave godišnje izveštaje o sprovedenim programima. Upravljači gotovo svih područja Ministarstvu redovno šalju izveštaje.
Istraživanjem su obuhvaćeni izveštaji upravljača za 2021. i 2022. godinu. Šest od 98 područja proglaseno je 2023. godine, a dva 2022. godine, tako da njihovi upravljači nisu mogli da sastave i Ministarstvu dostave izveštaje. U 2021. godini dostavljeni su izveštaji za 87 od 90 područja, koliko ih je bilo u toj godini, s tim što izveštaji za dva područja nisu sadržali finansijski deo. Za 2022. godinu, izveštaj ima 89 od 92 područja, svi sa finansijskim delom. To je NAJVEĆI BROJ IZVEŠTAJA U PERIODU OD 2018. GODINE.
Izveštaji su informativni, detaljni, dobro osmišljeni, imaju propisanu formu, ujednačeni za sva područja tako da su podaci međusobno uporedivi. Finansirane aktivnosti razvrstane su po poglavljima – čuvarska služba (zarade, oprema), održavanje (obeležavanje granica, info-table, mobilijar), upravljanje posetiocima (edukacija, promocije, štampani materijali), monitoring zaštićenih vrsta, mere zaštite. Izvori finansiranja vode se razdvojeno – Ministarstvo zaštite životne sredine, sopstvena sredstva, ostalo, itd.
Nedostatak je što ne sadrže podatke o ciljevima i potrebama. Postoje podaci o sprovedenim merama, na primer, navedeno je da je obeleženo ‘dva kilometra granica’, ili sproveden je ‘monitoring pet vrsta’, ali nema podataka kolika je ukupna dužina granica, koliko je do sada obeleženo i koliko još treba da se obeleži, tako da nema mogućnosti poređenja i utvrđivanja efekata finansiranja.
Najveći nedostatak izveštaja je što nisu javno dostupni. Za praćenje sprovođenja politike zaštite prirode neophodno je da javnost ove izveštaje ima na raspolaganju. To bi i organima vlasti išlo u prilog, jer sada ni ono što je dobro urađeno građani ne vide. Zato je trenutno jedan od važnijih ciljeva udruženja građana da se izbore za javno objavljivanje na sajtovima oba zavoda za zaštitu prirode, ili na sajtu Ministarstva, svih dokumenata u vezi zaštite prirode, za sva područja u Srbiji.
Koji su izvori novca za zaštitu prirode?
Po izveštajima upravljača područja koja su proglasili republički organi, zbirni prihodi svih područja u 2022. godini iznosili su oko 2,17 milijardi dinara, što je oko 18,5 miliona evra. Od toga najviše, oko 921 milion dinara, ili 42,4% ukupnih prihoda, dolazi od osnovne delatnosti upravljača, a to je najviše seča šume.
Više pročitajte OVDE.