Na severu Kaspijskog jezera, nedaleko od obale Kazahstana, pojavilo se novo ostrvo. Iako bi otkrivanje novog kopna na prvi pogled moglo da deluje kao zanimljiv prirodni fenomen, njegov nastanak zapravo je još jedan pokazatelj dugotrajnog opadanja nivoa vode u najvećem jezeru na svetu. Naučnici upozoravaju da bi pojedini delovi severnog Kaspija mogli da dožive sudbinu Aralskog jezera, dok klimatske promene i ljudska potrošnja vode dodatno pogoršavaju situaciju.
Novo ostrvo primećeno je tokom nedavnog izviđanja iz vazduha, u blizini ostrva Kulali, u severnom delu Kaspijskog jezera. Ovaj deo jezera, koji se prostire duž kazahstanske obale, ujedno je i najplići. Dubina vode uglavnom iznosi između tri i šest metara, zbog čega čak i relativno mali pad njenog nivoa može da dovede do velikih promena obale i otkrivanja nekada potopljenog kopna.
Volonter i ekološki aktivista Danijar Akimžanov, koji je učestvovao u otkrivanju novog ostrva, objašnjava da ovo nije usamljen slučaj. Tokom prethodne četiri do pet godina dokumentovao je pojavu više novih ostrva u ovom delu Kaspijskog jezera.
Prema njegovim rečima, najnovije ostrvo jedno je od najmanjih, dok pojedina novonastala kopna dostižu dužinu od oko jednog kilometra i širinu između 200 i 300 metara.
Na njima su već primećene i divlje životinje. Akimžanov navodi da je na jednom ostrvu video divlju svinju, dok vukovi do novog kopna dolaze prelazeći preko zaleđene površine jezera. Ipak, nije izvesno da će sva novonastala ostrva opstati.
Kazahstanski istraživački institut za Kaspijsko jezero objašnjava da njihova budućnost zavisi od konfiguracije jezerskog dna, talasa, vetra i daljih promena nivoa vode.

Kaspijsko jezero izgubilo 2,45 metara za tri decenije
Kaspijsko jezero, koje se zbog svojih razmera često naziva i morem, najveća je zatvorena vodena površina na Zemlji. Okružuju ga Kazahstan, Rusija, Azerbejdžan, Iran i Turkmenistan, a više od 80 odsto rečnog dotoka obezbeđuje Volga. Njegov vodni bilans zavisi od količine vode koja pristiže rekama i padavinama, kao i od one koja se gubi isparavanjem.
Prema podacima merenja u kazahstanskom sektoru, nivo Kaspijskog jezera pao je sa -26,82 metra 1996. godine na -29,27 metara 2025. godine. To predstavlja smanjenje od 2,45 metara tokom približno tri decenije, odnosno prosečno osam do devet centimetara godišnje.
Trend opadanja nastavljen je i tokom 2026. godine. Na mernoj stanici kod ostrva Kulali u julu je zabeležen nivo od -29,42 metra, najniži u čitavom posmatranom periodu.
Posebno je ugrožen severoistočni deo Kaspijskog jezera, uključujući obalu kazahstanske oblasti Atirau. Zbog male dubine i blagog nagiba dna, povlačenje vode ovde može da dovede do pomeranja obale na velikim udaljenostima.
Razmere promena već su vidljive. Prema podacima kazahstanskog instituta, između 2000. i 2025. godine površina pod vodom u istraživanom delu severoistočnog Kaspija smanjena je za približno 16.384 kvadratna kilometra.
Satelitski snimci iz perioda od 2021. do 2026. godine dodatno pokazuju kako su se u blizini ostrva Kulali i arhipelaga Tjulenij postepeno otkrivali novi delovi jezerskog dna.
Zašto se najveće jezero na svetu smanjuje?
Promene nivoa Kaspijskog jezera nisu nov fenomen. Od tridesetih godina prošlog veka do 1977. njegov nivo opao je za približno tri metra, da bi tokom naredne dve decenije ponovo porastao za oko 2,5 metara. Nakon toga usledio je novi period povlačenja vode. Međutim, naučnici upozoravaju da klimatske promene i ljudske aktivnosti danas imaju sve značajniji uticaj na njegov vodni bilans.
Prethodna istraživanja pokazuju da je jedan od glavnih uzroka opadanja nivoa vode poslednjih decenija pojačano isparavanje, povezano sa porastom temperature u regionu. Smanjenje količine padavina takođe doprinosi ovom procesu, mada u manjoj meri.
Dodatni problem predstavlja način na koji ljudi koriste vodne resurse. Brane regulišu tokove reka koje se ulivaju u Kaspijsko jezero, dok se voda širom sliva koristi za navodnjavanje i druge potrebe. Upravljanje akumulacijama takođe može da utiče na količinu vode koja na kraju stiže do jezera.
Nestanak ostrva ugrožava kaspijske foke
Povlačenje vode ne menja samo izgled obale. Posledice već osećaju životinjske vrste koje zavise od specifičnih uslova ovog ekosistema.
Među najugroženijima je kaspijska foka, vrsta koja živi isključivo u Kaspijskom jezeru. Njena populacija tokom poslednjih sto godina smanjila se sa približno milion na oko 100.000 jedinki.
Dodatni problem predstavlja nestajanje izolovanih ostrva koja foke koriste kao sezonska odmorišta. Prema podacima istraživačice Asel Baimukanove, površina ovih staništa smanjena je više od 15 puta od 1995. godine.
Ona je sa drugim istraživačima 2021. godine boravila na malom novonastalom ostrvu koje su nazvali Novi Durnev, gde su se okupljale hiljade foka.
Kada su se vratili 2023. godine, ostrvo se toliko proširilo da je u pojedinim periodima do njega moglo da se stigne automobilom. Kasnije se spojilo sa kopnom, čime je izgubilo izolovanost koja je fokama bila neophodna.
Kako se voda povlači, foke se pomeraju ka zapadu. Severoistočni Kaspij dugo je predstavljao njihovo prirodno utočište upravo zato što je ljudima bio teško pristupačan. U zapadnim delovima jezera suočavaju se sa intenzivnijim ribolovom, brodskim saobraćajem, turizmom i aktivnostima na eksploataciji nafte i gasa.
Dodatnu pretnju donose sve toplije zime. Kaspijske foke mladunce donose na svet na ledu, ali porast temperature čini ledeni pokrivač tanjim i nestabilnijim. Prema upozorenju Baimukanove, bez stabilnog leda novorođeni mladunci imaju veoma male šanse da prežive.
Posledice povlačenja vode osećaju se i izvan životinjskog sveta. Smanjenje plitkih vodenih površina ugrožava močvarna staništa, a moglo bi da stvori sve veće probleme za ribarstvo, luke, brodski saobraćaj i drugu priobalnu infrastrukturu.
Da li severnom Kaspiju preti sudbina Aralskog jezera?
Većina klimatskih scenarija ukazuje na to da će se nivo Kaspijskog jezera smanjivati i tokom 21. veka, mada naučnici naglašavaju da tačne razmere budućih promena još nisu izvesne.
Istraživanje dr Sifana Koričea, stručnjaka za hidroklimu sa Univerziteta Alabama, predviđa mogućnost pada nivoa vode do osam metara do kraja veka prema jednom od srednjih klimatskih scenarija. Rezultati se, međutim, značajno razlikuju u zavisnosti od primenjenog modela.
Da bi ilustrovao moguće posledice, Koriče navodi da bi pad nivoa vode od pet metara mogao da otkrije približno 77.000 kvadratnih kilometara jezerskog dna u severnom Kaspiju.
On objašnjava da čitavom Kaspijskom jezeru ne preti scenario nalik onome koji je pogodio Aralsko jezero, budući da su njegovi centralni i južni delovi znatno dublji. Međutim, severni deo, koji obuhvata između četvrtine i trećine ukupne vodene površine, mogao bi da se suoči sa ozbiljnim isušivanjem.
Razmere budućih promena u velikoj meri zavisiće i od ljudskih aktivnosti. Prema Koričeovom istraživanju, zahvatanje vode za ljudske potrebe moglo bi, u pojedinim scenarijima, da doprinese dodatnom padu nivoa jezera i do sedam metara.
Pet država mora zajednički da zaštiti Kaspijsko jezero
Naučnici ističu da mere moraju istovremeno da budu usmerene na usporavanje povlačenja vode i prilagođavanje promenama koje su već u toku.
Među prioritetima su odgovornije upravljanje vodnim resursima čitavog kaspijskog sliva, posebno Volge, kao i bolji sistem praćenja i razmene podataka između država.
Kazahstanski istraživački institut naglašava i potrebu za zaštitom osetljivih ekosistema, praćenjem novootkrivenih delova jezerskog dna i prilagođavanjem luka i druge priobalne infrastrukture.
Određeni regionalni koraci već su pokrenuti. Kazahstan je predložio međudržavni program za očuvanje vodnih resursa Kaspijskog jezera, dok pet priobalnih država radi na akcionom planu za period od 2026. do 2036. godine, u okviru Teheranske konvencije.
Cilj plana je unapređenje praćenja stanja jezera, procena posledica promena nivoa vode i razvoj mera prilagođavanja.
Kako poručuju iz Kazahstanskog istraživačkog instituta, efikasna rešenja moguća su jedino kroz koordinisano delovanje svih pet država koje dele Kaspijsko jezero.
Foto: Magnific/dmitrytph/ Kazakh Research Institute of the Caspian Sea