PET mesta na kojima nikada ne bi trebalo da posadite drvo

Drvo

Pre nego što odaberete sadnicu za dvorište ili baštu, proverite koliko ima sunca, kakvo je zemljište i koliko prostora će drvo zauzeti kada poraste. Pogrešan izbor lokacije može da ugrozi i biljku i objekte u njenoj blizini.

Drveće može da promeni izgled dvorišta, obezbedi hladovinu i unese boju u prostor tokom različitih godišnjih doba. Ipak, da bi se mlado stablo pravilno razvijalo, nije dovoljno samo odabrati vrstu koja nam se dopada. Važno je i gde ćemo je posaditi.

Stručnjaci za baštovanstvo upozoravaju da određene lokacije mogu otežati rast drveća, povećati rizik od bolesti i štetočina ili čak ugroziti temelje kuće. Zato je pre sadnje potrebno proveriti potrebe konkretne vrste, očekivanu visinu i širinu stabla, kao i prostor koji će korenu biti potreban.

1. Mesta sa premalo sunčeve svetlosti

Većini drveća potrebno je najmanje šest sati direktne sunčeve svetlosti dnevno da bi dobro napredovalo. Ako je nema dovoljno, rast može biti usporen, a povećava se i rizik od gljivičnih bolesti i napada štetočina.

To, međutim, ne znači da svako drvo mora da bude izloženo suncu tokom većeg dela dana. Pojedine vrste prirodno rastu ispod krošnji većih stabala i dobro podnose senku.

Zato je, kako savetuje Edwin Dysinger, stručnjak za baštovanstvo i suosnivač aplikacije Seedtime, važno da se pre sadnje istraže potrebe izabrane vrste i uporede sa uslovima na planiranoj lokaciji.

2. Mesta na kojima se zadržava voda

Delovi dvorišta na kojima se voda dugo zadržava posle kiše nisu dobar izbor za većinu stabala. Previše vode u zemljištu može da uskrati kiseonik korenu, što povećava rizik od truljenja korena, gljivičnih bolesti i slabog razvoja.

Alexander Betz, pejzažni dizajner i osnivač kompanije Plant by Number, upozorava da drvo na takvom mestu može početi da pokazuje znake stresa, da mu lišće požuti, a u težim slučajevima može i da ugine.

Pre sadnje zato treba proveriti koliko brzo zemljište odvodi vodu. Ako se nakon kiše na određenom mestu formiraju bare koje dugo ne nestaju, bolje je izabrati drugu lokaciju ili najpre rešiti problem odvodnjavanja.

3. U delovima dvorišta u kojima ima mnogo štetočina

Zapušteni delovi bašte, obrasli korovom i puni biljnog otpada, mogu da postanu pogodno stanište za insekte koji napadaju određene vrste drveća. Među njima su, na primer, pojedini insekti koji oštećuju jasen, gusenice koje napadaju krošnje i štitaste vaši.

Tabar Gifford, stručnjakinja za baštovanstvo iz organizacije American Meadows, upozorava da sadnja osetljive vrste na području sa izraženim problemom štetočina može dodatno da oslabi drvo i doprinese širenju zaraze.

Jedna od preporuka je izbor autohtonih vrsta koje su otpornije na lokalne uslove, kao i kombinovanje različitih biljaka umesto sadnje velikog broja stabala iste vrste. Korisno je i proveriti upozorenja lokalnih stručnih službi o štetočinama koje su trenutno prisutne u regionu.

4. Mesta gde drvo nema dovoljno prostora

Mlado stablo može da deluje malo i neupadljivo, ali je važno planirati njegovu konačnu veličinu. Ako se posadi preblizu drugom drveću ili građevinskim objektima, može ostati bez dovoljno svetlosti i prostora za razvoj krošnje, dok slabija cirkulacija vazduha povećava rizik od bolesti i štetočina.

Edwin Dysinger upozorava da nedostatak prostora može da dovede i do nepravilnog rasta. U potrazi za svetlošću, stablo može postati nagnuto, krivo ili asimetrično.

Pre nego što odaberete mesto za sadnju, proverite koliko će drvo biti visoko i široko kada dostigne zrelost, kao i koliko se njegov koren širi. Prostor koji je dovoljan za sadnicu ne mora biti dovoljan i za odraslo stablo.

5. Neposredno uz temelje kuće

Sadnja drveća preblizu kuće može da izazove probleme koji se ne primećuju odmah. Korenski sistem pojedinih vrsta može da utiče na temelje i druge građevinske elemente, dok suve ili oštećene grane mogu predstavljati rizik za objekat.

Dysinger navodi da se za manja stabla uglavnom preporučuje udaljenost od najmanje tri metra od kuće ili drugog objekta, dok bi velika stabla trebalo da budu udaljena oko šest do devet metara. Ipak, ove udaljenosti nisu univerzalno pravilo: odgovarajući razmak zavisi od vrste drveta, njegovih dimenzija, korena i karakteristika objekta.

Krošnje koje su neposredno iznad kuće mogu da smanje količinu sunčeve svetlosti i protok vazduha, a povećana vlaga i slabije provetravanje mogu da pogoduju pojavi buđi.

Zato pri planiranju sadnje nije dovoljno razmišljati samo o tome kako će drvo izgledati u dvorištu narednog proleća. Treba predvideti i njegov rast tokom narednih decenija.

Povezani Članci

Najnovije

Scroll to Top
Search