Izjava italijanskog vicepremijera Antonija Tajanija da žene u dužim suknjama mogu biti bolje majke izazvala je burne reakcije u Italiji, ali i otvorila mnogo šire pitanje: zašto se ženska pouzdanost, moral i majčinstvo i dalje povezuju sa načinom oblačenja?
Italijanski vicepremijer i ministar spoljnih poslova Antonio Tajani izazvao je burnu reakciju javnosti nakon što je govoreći o tome kakvu bi ženu savetovao svom sinu da oženi rekao da bi to trebalo da bude „manje upadljiva“ i pouzdanija žena, koja bi bila dobra majka i verna suprugu – ona koja, kako je rekao, „možda nosi suknju malo dužu od drugih“.
Tajani, koji je lider stranke Forza Italia i deo vladajuće konzervativne koalicije premijerke Đorđe Meloni, prethodno je napravio razliku između „glamurozne devojke“, koja može imati niz bivših partnera i sklonost ka prevari, i žene koju bi smatrao pogodnijom za brak.
Izjava je izazvala kritike opozicionih političara, koji su je ocenili kao vraćanje na društvene norme prošlih vekova.
Odgovor opozicione poslanice
Poslanica opozicionog Pokreta pet zvezda Kjara Apendino odgovorila je fotografijom na kojoj sedi u mini-suknji i uz pitanje: „Tajani, zar nisam pouzdana žena? Zar nisam dobra majka?“ Njena poruka bila je jasna: pouzdanost žene ne meri se centimetrima tkanine.
Bivši italijanski premijer Mateo Renci pitao je kako neko može da tvrdi da žena u kraćoj suknji nije ozbiljna osoba, dok je poslanica Marija Elena Boši ironično dodala da bi sledeći korak mogao biti uvođenje obaveznih dugih suknji u školama, na poslu i u parlamentu.
Tajani se kasnije izvinio zbog svojih reči, uz objašnjenje da nije imao nameru da uvredi žene.
Polemika se tu nije završila
U raspravu se uključio i Roberto Vanjači, bivši komandant specijalnih snaga i lider nove desničarske stranke, koji je na pitanje da li preferira žene u dugim ili kratkim suknjama odgovorio da „uvek preferira ženu bez suknje“. Iako je izjavu opisao kao šalu, ona je dodatno proširila raspravu o tome kako političari govore o ženama i njihovom telu.
Reagovala je i Katolička crkva. Monsinjor Đuzepe Baturi, predsednik Italijanske biskupske konferencije, poručio je da svaka reč i svaki pogled usmeren prema ženi treba da budu ispunjeni poštovanjem i divljenjem.
Kada odeća postane mera karaktera
Ono što je ovu izjavu učinilo većom od još jedne političke kontroverze jeste pretpostavka koja se nalazi u njenoj osnovi: da način na koji žena izgleda može da bude pokazatelj njenog karaktera, seksualnog ponašanja, pouzdanosti ili sposobnosti da bude majka.
Dužina suknje, međutim, ne govori ništa o tome kakav je neko partner, roditelj ili čovek.
Ipak, ideja da odeća šalje poruku o „pristojnosti“, moralnosti ili vrednosti žene nije nova. Žensko oblačenje vekovima je bilo predmet društvene kontrole – od toga koliko kože sme da bude otkriveno, preko toga šta je „primereno“ za školu i posao, do toga kako žena treba da izgleda ako želi da bude shvaćena ozbiljno.
Zato je i reakcija na Tajanijevu izjavu bila toliko snažna. Kritičari nisu reagovali samo na jednu rečenicu o suknji, već na ideju da se od žene očekuje da svojom garderobom dokazuje da je dovoljno ozbiljna, verna ili „dobra“ za određenu društvenu ulogu.
U pitanju je stara logika sa novim kontekstom: žena prvo treba da prođe test izgleda, pa tek onda da bude procenjena po onome što radi, govori i bira.
A suknja, bila kratka ili duga, ipak ostaje samo suknja.
Foto: Magnific/freepic.diller