Od ploda do sunđera – ova biljka kada se osuši postaje praktični kućni predmet

Na prvi pogled liči na krastavac koji je “zalutao” među tikve. U praksi, Lufa (Luffa cylindrica) je penjačica iz porodice tikava (Cucurbitaceae), a u mnogim botaničkim bazama i priručnicima vodi se i kao sinonim vrste Luffa aegyptiaca.

Lufa je poznata u tropskim i suptropskim krajevima, gde se gaji zbog ploda koji, u zavisnosti od trenutka berbe, ima potpuno različitu ulogu. Dok je plod mlad, koristi se kao povrće. Kada sazri i osuši se, unutrašnjost se pretvara u čvrstu mrežu vlakana, ono što većina ljudi prepoznaje kao prirodni “loofah” sunđer.

Od jestivog ploda do vlaknaste mreže

Ključ lufe je u strukturi zrelog ploda. Kada se ostavi da potpuno sazri, mesnati deo se s vremenom povlači, a ostaje vlaknasta matrica koja je dovoljno čvrsta da se koristi kao sunđer. Naučni radovi je opisuju kao celuloznu vlaknastu strukturu, praktičnu za primene gde je potreban materijal koji “radi” kao mrežica: trlja, propušta vodu, zadržava čestice i brzo se suši.

U domaćinstvu je najpoznatija kao sunđer za tuširanje i piling tela, jer vlakna prave blagi mehanički efekat koji uklanja mrtve ćelije kože. Istovremeno, ta ista struktura dobro funkcioniše u kuhinji kao prirodni abraziv za pranje sudova i čišćenje tvrdokornih naslaga, uz manju verovatnoću da izgrebe osetljivije površine, u poređenju sa agresivnim žicama.

Spisak primena se, međutim, ne završava u kupatilu i sudoperi. Lufa se koristi i za filtraciju i kao sirovina u materijalima koji traže laganu, poroznu strukturu. U istraživanjima se navodi i potencijal u pakovanju i raznim “eko” rešenjima, upravo zbog prirodnog porekla i vlaknaste građe.

Praktično gledano, put od ploda do sunđera podrazumeva da se zreli plod osuši, zatim oljušti i očisti tako da ostane samo vlaknasta “kostur” struktura. Proces je jednostavan, ali rezultat je specifičan: sunđer koji je dovoljno čvrst za ribanje, a dovoljno lagan da se brzo suši.

Za one koji lufu tek otkrivaju, zanimljiva je i njena “jestiva strana”. U kulinarskim tradicijama Azije, mladi plodovi se beru ranije, dok su mekani, i pripremaju se slično tikvici. Kasnije, kako plod sazreva, postaje previše vlaknast za jelo, ali tada počinje njegova druga karijera, ona koja lufu danas gura u centar priče o održivim navikama u kući.

Foto: Unsplash

Povezani Članci

Najnovije

Scroll to Top
Search