Da li je štetno mokriti u moru? I više nego što mislite – posledice oseća ceo ekosistem

Mokrenje u moru tokom kupanja mnogima deluje bezazleno i uobičajeno. Međutim, stručnjaci upozoravaju da to može imati ozbiljan uticaj na životnu sredinu — naročito u manjim, zatvorenim uvalama.

Anna Björn, biolog i rukovodilac Odeljenja u Naučnom centru za Baltičko more u Stokholmu, poziva ljude da prestanu da prazne bešiku u vodi: „To jeste kap u moru, ali ima veliki lokalni uticaj“, kaže ona za Švedsku radioteleviziju.

Morski ekosistem teško podnosi višak hranljivih materija iz urina

Iako ljudski urin sadrži hranljive materije koje biljke u prirodi koriste, problem nastaje kada ih u ekosistem uđe previše. Prekomerna količina hranljivih materija dovodi do preteranog rasta algi, što remeti prirodnu ravnotežu u moru.

Prema rečima Anne Björn, jedna litra urina može nahraniti čak 5 do 7 kilograma algi. „Kada to čini veći broj ljudi u maloj uvali, posledice mogu biti ozbiljne“, ističe ona.

Pritom, more ne apsorbuje hranljive materije iz urina tako efikasno kao kopneni biljni svet. Zato stručnjaci preporučuju: ako već morate da mokrite, učinite to na kopnu, gde će biljni organizmi iskoristiti azot i fosfor iz urina.

Alge koje se hrane urinom narušavaju prirodnu ravnotežu

Najveću korist od ljudskog urina imaju sitnokončaste alge koje brzo rastu i pričvršćuju se za druge organizme, što ugrožava morske biljke poput mehurače (Fucus vesiculosus). Ova alga koristi svetlost i hranljive materije preko cele svoje površine i potrebna joj je čista podloga za razvoj.
Pojava slojeva sitnih algi na dnu mora i drugim biljkama ometa ove procese i ugrožava biodiverzitet.

U Baltičkom moru je još 2015. godine zabranjeno ispuštanje otpada iz brodskih toaleta direktno u more. Za vlasnike plovila bez odgovarajućih rezervoara, Anna Björn ima jednostavan savet: „Mokrite u kantu i iznesite to na kopno.“

I male promene mogu imati veliki efekat

Naravno, ljudski urin nije glavni izvor zagađenja Baltičkog mora, poljoprivreda, krčenje šuma i industrijski otpad daleko više doprinose unošenju hranljivih materija u ekosistem.

Ipak, Anna Björn poručuje da nema opravdanja za neodgovorno ponašanje samo zato što se radi o „maloj stvari“: „Kao što moramo smanjiti zagađenje iz velikih izvora, tako možemo i sami doprineti, makar i sitnim gestovima. I to ima značenje za prirodu.“

Povezani Članci

Najnovije

Scroll to Top
Search