Dok se sportisti spremaju za Zimske olimpijske igre u Milanu i Cortini sledećeg meseca, sve više stručnjaka upozorava da klimatske promene ozbiljno ugrožavaju tradicionalne destinacije za zimske sportove. Belgijska biatlonka Maya Cloetens dok trenira u francuskim Alpima primećuje sve toplije zime i manje snega nego kada je odrasla – i to u regionu koji je 1968. godine bio domaćin Zimskih olimpijskih igara u Grenoblu.
“Upravo sam odrasla tu i vidim koliko se sneg promenio u poslednjih 15 godina”, kaže Cloetens.
Stručnjaci sa Univerziteta u Waterloo i Univerziteta u Insbruku upozoravaju: od 93 planinske lokacije koje trenutno imaju infrastrukturu za vrhunska takmičenja, samo 52 će imati dovoljno snega i niske temperature da ugoste Zimske olimpijske igre sredinom ovog veka. Do 2080-ih broj mesta koja mogu biti pouzdani domaćini mogao bi pasti na samo 30, ukoliko emisija ugljen-dioksida ne bude značajno smanjena.
Mesta poput Grenobla, Chamonixa, Garmisch–Partenkirchena, Sočija i Osla sada se smatraju klimatski rizičnim, dok će lokacije kao što su Vancouver, Palisades Tahoe ili Sarajevo takođe biti pod sumnjom. IOC razmatra nove strategije: rotiranje igara među stalnim kandidatima i pomeranje datuma na raniji deo sezone kako bi se zadržale optimalne snežne uslove.
Veštački sneg kao privremeno rešenje
Veštački sneg, prvi put korišćen 1980. u Lejk Plesidu, sada je ključan za organizaciju igara. Za nadolazeće Igre u Italiji, planirano je proizvesti oko 2,4 miliona kubnih metara veštačkog snega, koristeći tehnologiju koja omogućava pravljenje snega i pri temperaturama iznad nule. Ipak, stručnjaci upozoravaju da ni najsavremenija oprema ne može zameniti prirodne zimske uslove i da količina vode i energije potrebna za proizvodnju snega može dodatno opteretiti životnu sredinu.
“Bez vode, Igre ne mogu da se održe,” naglašava profesorica hidrologije sa Univerziteta u Strazburu, Carmen de Jong, ističući izazove očuvanja ekosistema i održivosti.
Planiranje budućnosti
IOC sada insistira da domaćini minimizuju potrošnju vode i električne energije, koriste postojeće objekte i smanje dodatne građevinske zahvate. Razmatra se i smanjenje broja sportova, takmičara i gledalaca kako bi Zimski sportovi opstali u godinama pred nama.
Kako kaže Karl Stoss, predsednik komisije za buduće domaćine:
“Zadovoljstvo je i odgovornost IOC-a da pokažemo kako sačuvati zimsku sportsku tradiciju za naredne generacije.”
Izbor lokacija poput francuskih Alpa za 2030. i Solt Lejk Sitija za 2034. pokazuje smer u kojem se ide: stabilne destinacije sa razvijenom infrastrukturom i ekološki odgovornim standardima. Milan i Cortina služe kao primer kako organizacija može koristiti već postojeće objekte i smanjiti uticaj na životnu sredinu.
Kako ističe Diana Bianchedi, strateg organizacionog tima:
“Ovo je trenutak kada moramo menjati način na koji planiramo Zimske olimpijske igre – i misliti dugoročno, kako za sport, tako i za društvo.”
Foto: Unsplash/Getty Images