Rover Curiosity, koji je NASA poslal na Mars, otkrio je značajne naslage ugljenika na toj planeti, što naučnicima pruža nove uvide u pitanje da li je „Crvena planeta“ u prošlosti imala uslove za život. Tim istraživača, u čijem sastavu je i dr Ben Tutolo, vanredni profesor sa Univerziteta u Kalgariju i deo tima Mars Science Laboratory, analizirao je podatke iz kratera Gejl, tačnije sa planine Šarp, gde je rover bušio slojeve bogate sulfatima.
Tragovi minerala na Marsu
U novoj studiji, objavljenoj u časopisu Science, navodi se da su u tri različita uzorka pronađeni tragovi siderita – minerala koji nastaje u prisustvu ugljen-dioksida. Ova pojava, objašnjava dr Tutolo, važna je za razumevanje geološke i atmosferske prošlosti planete:
„Otkrivanje velikih naslaga ugljenika u krateru Gejl predstavlja i iznenađenje i važno otkriće u razumevanju geološke i atmosferske evolucije Marsa.“
Dospeti do ovih slojeva bilo je višegodišnje očekivanje naučne misije. Tutolo ističe i značaj soli koje su otkrivene u stenama: „Obilje lako rastvorljivih soli u ovim stenama, kao i sličnih naslaga koje su mapirane širom Marsa, koristi se kao dokaz o ‘velikom isušivanju’ Marsa tokom njegovog prelaska iz toplog i vlažnog u hladno i suvo stanje.“
Prisustvo karbonata ukazuje da je nekadašnja atmosfera Marsa sadržala dovoljno CO₂ da omogući postojanje tečne vode. Kako se atmosfera povlačila, ugljen-dioksid se vezivao u stene u obliku siderita. Iako su se naučnici i ranije nadali da će pronaći tragove sedimentnog karbonata, njegovo otkrivanje do sada je bilo retko.
Curiosity je na površini Marsa od 2012. godine i do danas je prešao više od 34 kilometra. Nova otkrića doprinose boljem razumevanju ranih klimatskih uslova na Marsu, a buduće misije koje će ispitivati i druge oblasti bogate sulfatima mogle bi dodatno potvrditi ove nalaze.
„Ona nam govori da je planeta bila pogodna za život i da su modeli habitabilnosti tačni,“ navodi Tutolo, dodajući da nova saznanja potvrđuju da je Mars imao potencijal za život sve dok CO₂ nije počeo da se taloži, što je dovelo do gubitka toplote. „Šire gledano, planeta je bila pogodna za život sve do trenutka kada je CO₂, koji je grejao planetu, počeo da se taloži kao siderit, što je verovatno uticalo na sposobnost Marsa da zadrži toplotu.“
Za kraj, Tutolo poredi sudbinu Marsa sa Zemljinom stabilnošću: „Najneverovatnija stvar kod Zemlje jeste to što je nastanjiva i što to traje bar četiri milijarde godina. Nešto se dogodilo Marsu što se nije dogodilo Zemlji.“
Foto: Freepik/ AlexanderMils