Više od polovine koala premeštenih u šume na jugu Novog Južnog Velsa uginulo je u pokušaju vladinog projekta ponovnog naseljavanja. Od 13 koala, sedam je uginulo, uključujući dve sa znakovima sepse. Preostale su povučene iz prirode i vraćene u bolnicu za divlje životinje. Projekat je pauziran radi istrage, dok ekolozi i stručnjaci kritikuju neadekvatnu pripremu i upozoravaju na posledice lošeg planiranja.
Cilj ovog projekta bio je da se obnovi populacija koala u jugoistočnom delu Novog Južnog Velsa, gde je ova vrsta lokalno izumrla. Premeštanje životinja deo je državne strategije za očuvanje koala, koje su u ozbiljnom riziku od nestanka. Portparol Ministarstva za zaštitu životne sredine izjavio je za Guardian Australia da je u aprilu odabrano 13 koala za premeštanje iz guste populacije u zaštićenom području Gornji Nepean, zapadno od Volongonga, u nacionalni park Jugoistočna šuma, nedaleko od Bege.
Tri koale su uginule u roku od dva dana, što je nateralo tim zadužen za projekat da preostalih deset životinja hitno prebaci u bolnicu za divlje životinje. Nažalost, još četiri koale nisu preživele.
Rezultati nekropsije dve od prve tri uginule koale pokazali su akutne i hronične infekcije pluća i jetre, što ukazuje na sepsu, infekciju krvotoka, kao najverovatniji uzrok smrti. Preostalih šest koala bilo je u dobrom zdravstvenom stanju i vraćeno je u svoje prvobitno stanište u Gornjem Nepeanu. Projekat je potom odmah obustavljen kako bi se sprovelo dodatno istraživanje uzroka smrtnosti.
Tim istražuje moguću vezu između sepse i nepovoljnih vremenskih uslova, jer su smrtni slučajevi zabeleženi četiri do pet dana nakon obilnih padavina.
“Verujemo da produženi periodi vlažnog vremena mogu ozbiljno ugroziti zdravlje koala – remeteći ishranu, otežavajući regulaciju telesne temperature i slabeći imuni sistem,” naveli su iz tima.
Projekat se nastavlja u saradnji sa istraživačima i veterinarima, fokusirajući se na uticaj vremenskih prilika, ishrane i crevnog mikrobioma na buduće pokušaje translokacije. Portparolka za zaštitu životne sredine iz državne organizacije Zeleni, Su Higinson, opisala je ovaj incident kao „duboko uznemirujući“ i istakla da šalje „veoma ciničnu poruku“ da je vlada usredsređena na visokorizičan i neuspešan program za zaštitu koala, dok istovremeno nastavlja sa uništavanjem staništa kroz razvoj i seču šuma.
„Ovaj eksperiment preseljenja koala bio je katastrofalan neuspeh i postavlja ozbiljna pitanja o tome kako je uopšte sproveden,“ izjavila je Higinson. „Kontrolni mehanizmi u okviru ovog projekta sada moraju da budu ozbiljno preispitani, jer izgleda da su bili neadekvatni.“
„Izuzetno je zabrinjavajuće što je vlada dozvolila sprovođenje ovog programa pod ovim okolnostima, a s obzirom na rezultate, jasno je da to nije trebalo da se desi.“
Karolin Hog, profesorka biodiverziteta i zaštite prirode na Univerzitetu u Sidneju, navela je da su translokacije divljih životinja složeni procesi i ocenila smrtne slučajeve koala kao „zaista nesrećan događaj“, prenosi Guardian.
„Znamo da neočekivani vremenski uslovi mogu da dovedu do iznenadne pojave patogena,“ istakla je Hog.
Dodala je da su za populacije koala u Novom Južnom Velsu, koje su ugrožene usled fragmentacije staništa i izolacije, projekti translokacije važan alat za upravljanje, koji može da doprinese boljem protoku gena i povećanju genetske raznolikosti. Valentina Mela, viši predavač ponašanja i zaštite životinja na Univerzitetu u Sidneju, naglasila je da postoje ključna naučna pitanja koja treba razmotriti pre nego što se divlje životinje preseljavaju u nova staništa.
„Kada preselite životinju u područje koje se smatra pogodnim za tu vrstu, a ona tamo nije prisutna, morate da se zapitate zašto je to tako,“ objasnila je Mela.
U slučaju koala, jedno od ključnih pitanja jeste da li je dostupna odgovarajuća hrana, s obzirom na to da su koale specijalizovani biljojedi i jedu samo određene vrste lišća. Odeljenje je saopštilo da su sve koale prošle detaljnu veterinarsku procenu i da su pre preseljenja bile zdrave i negativne na hlamidiju. Projekat je razvijan u saradnji sa svim relevantnim stranama, uključujući tradicionalne vlasnike zemljišta, istraživače, organizacije za zaštitu prirode, vlasnike zemljišta i vladine agencije.
Nakon puštanja na slobodu, koale su pažljivo praćene pomoću satelitskih i VHF ogrlica, u skladu sa strogim etičkim normama i naučnim zahtevima za licenciranje.
„Koale su redovno primećivane kako menjaju drveće, traže hranu i izbacuju izmet normalnog kvaliteta, sve to su zdrava ponašanja koja bismo očekivali nakon preseljenja,“ istakli su iz odeljenja.
Odeljenje je navelo da su u državi nedavno realizovana još dva projekta preseljenja koala. Prvi projekat je uključivao premeštanje koala iz državnog zaštićenog područja Gornji Nepean u ograđeni prostor bez predatora, u Nacionalnom parku Jiraaldija, u zapadnom Sidneju. Sve premeštene koale bile su žive i zdrave, saopštili su nadležni.
Drugi projekat pokrenut je u regionu Severnih reka, gde postoji velika konkurencija za ograničene zalihe hrane u drveću. U nastojanju da se poboljša stanje koala u ovom području, devet životinja premešteno je u obližnji Nacionalni park Bungavalbin.
Odeljenje je saopštilo da su tri koale od tada uginule, a najverovatniji uzroci smrti su pad drveća ili napadi predatora. „Postoje brojni primeri uspešnih preseljenja koala u Viktoriji, Južnoj Australiji, Kvinslendu, kao i u Naranderi u Novom Južnom Velsu“, naveli su iz odeljenja. „Međutim, preseljenje koala nije zamena za zaštitu njihovih prirodnih staništa tamo gde još postoje zdrave populacije – obe mere su ključne i imaju svoju važnu ulogu.“