Posle 28 godina i 50.000 kilometara pešačenja konačno stigao kući – Britanac završio putovanje života

Posle 28 godina, četiri kontinenta i oko 50.000 pređenih kilometara, britanski avanturista Karl Bušbi konačno je stigao kući. Njegovo putovanje počelo je u Čileu, a završilo se u engleskom gradu Halu, gde ga je dočekala majka, koju nije video deset godina.

Bušbi je u novembru 1998. godine, tada kao 29-godišnji bivši pripadnik padobranske jedinice, krenuo iz Punte Arenasa u Čileu sa namerom da se vrati kući neprekinutom rutom. Postavio je sebi dva pravila: neće se vratiti u Veliku Britaniju dok ne završi putovanje i neće koristiti prevoz kako bi napredovao ka svom odredištu.

Tokom gotovo tri decenije na putu prošao je kroz Južnu i Severnu Ameriku, Aziju i Evropu. Među najzahtevnijim etapama bile su prolazak kroz gustu džunglu Darijenskog prolaza između Kolumbije i Paname, prelazak zaleđenog Beringovog moreuza i plivanje preko Lamanša.

Posebno zahtevna etapa bila je i plovidba, odnosno plivanje preko Kaspijskog mora, kada je u oktobru 2024. godine prešao oko 300 kilometara između Kazahstana i Azerbejdžana. U oktobru 2026. godine preplivao je i Lamanš, čime se približio završetku svoje višedecenijske avanture.

Povratak kući posle gotovo tri decenije

Kada je stigao u Hal, u gradskom centru dočekalo ga je mnoštvo ljudi. Nakon susreta sa gradonačelnicom Marijom Kouvard, Bušbi je nastavio poslednjih nekoliko kilometara do porodične kuće, gde ga je čekala majka Angela.

„Lepo je biti kod kuće. Sve deluje nestvarno“, rekao je po dolasku.

Njegova majka ga nije videla čitavu deceniju. Kada su se konačno sreli, dočekala ga je pitanjem: „Gde si bio?“

„Lepo je što je ponovo kod kuće. Osećam olakšanje“, rekla je Angela.

Bušbi je priznao da još uvek pokušava da obradi sve što se dogodilo i da mu je teško da se navikne na činjenicu da je putovanje završeno. Na konferenciji za medije potvrdio je da više neće kretati u slične poduhvate.

„Kačim čizme o klin“, poručio je.

Pre povratka u porodični dom, na mostu Hamber dočekali su ga i sin Adam, otac, braća i dvanaestogodišnja unuka koju do tada nikada nije upoznao.

Putovanje koje je trajalo mnogo duže od planiranog

Bušbi je objasnio da je od ukupno 28 godina samo oko 15 proveo u hodanju. Ostatak vremena odlazio je na čekanje viza, rešavanje administrativnih prepreka i druge nepredviđene okolnosti. Na trajanje putovanja uticali su i globalna ekonomska kriza iz 2007. godine i pandemija kovida 19.

U pojedinim periodima povlačio se u Meksiko, gde su troškovi života bili niži, čekajući priliku da nastavi putovanje. U početku je krenuo gotovo bez novca, oslanjajući se na pomoć drugih ljudi, a ponekad je, kako je ispričao, morao da jede i hranu koju bi pronašao odbačenu pored puteva. Kasnije je uspeo da obezbedi sponzore i ugovor za knjigu, a o njegovom putovanju planira se i dokumentarni film u saradnji sa nemačkim rediteljem Vernerom Hercogom. Bušbi je potvrdio da radi i na drugoj knjizi o svojim iskustvima.

Ipak, završetak putovanja za njega ne znači samo povratak porodici. Nakon što je gotovo polovinu života proveo kao avanturista, sada mora da pronađe način da se prilagodi svakodnevici.

„Sve ono što jesam i sve što znam o sebi nestaće. To će biti problem, jer je Karl avanturista i to je bio tokom polovine svog života“, rekao je.

Dodao je da postoji nešto posebno teško u trenutku kada čovek ostvari san kojem je posvetio toliko godina – pitanje šta dolazi posle toga.

Za sada, nakon 28 godina i 50.000 kilometara, ima jednu sigurnu stanicu: dom u koji se konačno vratio.

Foto: Magnific/HassanDogar3

Povezani Članci

Najnovije

Scroll to Top
Search