Zašto svaka flašica u Nemačkoj vredi 25 centi – i kada će u Srbiji?

Depozitni sistem

Depozitni sistem za ambalažu u Nemačkoj funkcioniše gotovo savršeno već dve decenije, dok Srbija i dalje nema mehanizam koji bi podstakao građane na reciklažu.

U Nemačkoj, svaka plastična flašica i limenka ima svoju cenu – doslovno. Kupovinom bezalkoholnog pića, potrošač plaća dodatnih 25 centi koje može da povrati vraćanjem ambalaže u specijalizovani automat.

Ovaj model, poznat kao Einwegpfand, deo je nacionalnog depozitnog sistema uvedenog još 2003. godine sa ciljem smanjenja otpada i podsticanja reciklaže. Rezultati su impresivni – prema podacima nemačkog Saveznog ministarstva za životnu sredinu, više od 98% plastične ambalaže i limenki koje potpadaju pod sistem biva reciklirano.

Ambalaža se vraća u prodavnice i supermarkete, gde su postavljeni automatizovani sistemi za povrat, a korisnici dobijaju vaučer koji mogu iskoristiti prilikom sledeće kupovine.

Ovaj metod ne samo da čuva životnu sredinu, već i stvara snažnu ekonomsku logiku reciklaže u svakodnevici građana. Srbija bez sistema – i bez podsticaja. Nasuprot tome, u Srbiji ovakav sistem ne postoji.

Kakva je situacija u Srbiji?

Većina plastične ambalaže završava na deponijama, u prirodi, rekama ili se spaljuje. Iako se prema zvaničnim podacima godišnje u Srbiji stavi u promet više od milijardu jedinica ambalaže, stopa reciklaže ostaje niska, jer građani nemaju jasnu motivaciju da odvoje ambalažu za reciklažu.

Pokušaji uvođenja depozitnog sistema u Srbiji traju više od jedne decenije. Još 2009. godine Ministarstvo zaštite životne sredine najavljivalo je izradu studije izvodljivosti, dok je 2021. u okviru izmena Zakona o upravljanju otpadom najavljeno da će sistem biti uspostavljen do 2024. godine.

Plastika, flaša, reciklaža (Unsplash)

Međutim, do danas nije donet konkretan podzakonski akt koji bi omogućio njegovu primenu. Razlozi za kašnjenje su višestruki – od neslaganja između nadležnih institucija i proizvođača, preko nepostojanja infrastrukture, do zabrinutosti trgovinskih lanaca zbog troškova implementacije i logistike.

Kada bi sistem mogao zaživeti? Ministarstvo zaštite životne sredine u više navrata je istaklo da se uvođenje depozitnog sistema očekuje tek nakon 2027. godine, uz napomenu da je neophodno vreme za prilagođavanje industrije, edukaciju građana i uspostavljanje digitalne infrastrukture.

U međuvremenu, organizacije civilnog društva i ekološki aktivisti upozoravaju da Srbija gubi dragocene resurse, dok istovremeno uvozi reciklirane sirovine. Prema nekim procenama, uvođenjem depozitnog sistema moglo bi se prikupiti i reciklirati preko 90% ambalažnog otpada, kao što je slučaj u više od 40 zemalja koje već imaju ovakve sisteme – uključujući i Hrvatsku, Estoniju, Litvaniju i skandinavske zemlje.

Depozitni sistem ne samo da doprinosi zaštiti životne sredine, već i omogućava kružnu ekonomiju, otvaranje novih radnih mesta i smanjenje troškova lokalnih samouprava za odlaganje otpada. Iskustva zemalja koje su ga uvele pokazuju da građani brzo usvajaju novu naviku kada postoji jasna korist – pa makar i 25 centi po flašici.

U zemlji gde flašice i limenke još uvek nemaju ni simboličnu vrednost, pitanje više nije da li, već kada će Srbija slediti primer Nemačke i većeg dela Evrope. Do tada, svaka bačena flašica ostaje izgubljena šansa – i za ekonomiju, i za životnu sredinu.

Foto: Unsplash

Povezani Članci

Najnovije

Scroll to Top
Search