Na đonovima cipela u kuću ne unosimo samo blato i prašinu. Istraživanja su pokazala da obuća može da prenese bakterije i određene hemijske supstance sa spoljašnjih površina na podove i druge površine u domu.
To je posebno zanimljivo kada je reč o pesticidima koji se koriste na travnjacima. Jedno istraživanje, objavljeno u časopisu Environmental Science & Technology, pratilo je kretanje herbicida 2,4-D u 13 stvarnih domaćinstava nakon tretiranja travnjaka.
Istraživači su uzimali uzorke prašine sa podova u različitim prostorijama, uključujući ulaz, dnevnu sobu, kuhinju i dečju sobu. Rezultati su pokazali da se ostaci herbicida sa travnjaka prenose u unutrašnjost doma, pri čemu je njihova količina pratila kretanje ljudi kroz prostorije.
Jedan detalj posebno je privukao pažnju istraživača: izuvanje obuće na ulazu i nivo aktivnosti dece i kućnih ljubimaca bili su među najznačajnijim faktorima koji su uticali na količinu ostataka 2,4-D u unutrašnjosti.
Šta se dešava kada obuća ostane na nogama?
Podaci američke Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) iz istog istraživačkog programa pokazuju koliko razlika može da bude velika. U domaćinstvima u kojima su ukućani redovno izuvali obuću na ulazu, količina 2,4-D na podovima bila je tipično 10 do 100 puta niža nego u domaćinstvima u kojima se obuća nosila po kući.
To ne znači da će svaka cipela uneti pesticide u dom. Količina i vrsta ostataka zavise od toga gde se obuća kretala i sa kakvim je površinama bila u kontaktu. Ipak, istraživanje pokazuje da se supstance koje se nalaze na tretiranim travnjacima mogu preneti spoljašnjim putem i završiti u kućnoj prašini.
Deca su više u kontaktu sa podom
Ovo je posebno relevantno za domaćinstva sa malom decom. Američka akademija za pedijatriju navodi da deca mogu biti izložena pesticidima preko vazduha, hrane, prašine, zemlje i površina.
Jedan od razloga je njihovo ponašanje: deca provode mnogo vremena na podu, puze i često dodiruju površine, a zatim stavljaju ruke u usta. Zbog toga su u većem kontaktu sa eventualnim ostacima koji se nalaze na podovima i kućnoj prašini.
Pesticidi koji se koriste na travnjacima takođe mogu biti uneseni u dom, a njihovi ostaci mogu da se zadrže u prašini i na površinama. Američka akademija za pedijatriju zato preporučuje da se izloženost dece pesticidima ograniči koliko god je moguće.
Šta je sa bakterijama?
Ni bakterije nisu samo deo priče o prljavim javnim površinama. Istraživanje povezano sa Univerzitetom u Arizoni analiziralo je bakterije na đonovima obuće. Na testiranim cipelama pronađeno je između 3.600 i 8 miliona bakterijskih jedinica po cipeli, sa prosekom od oko 421.000.
Istraživači su zatim proveravali da li se bakterije mogu preneti sa obuće na čiste površine. U njihovom eksperimentu, bakterije su se prenele sa obuće na čiste pločice u više od 90 odsto testiranih slučajeva.
Važno je, međutim, napraviti razliku između prisustva bakterija na obući i stvarnog rizika od infekcije. Sama činjenica da su bakterije pronađene na đonovima ne znači da će osoba zbog toga obavezno oboleti. Za nastanak infekcije važni su vrsta mikroorganizma, količina, način izlaganja i brojni drugi faktori.
Jedna mala navika može smanjiti unos
Izuvanje obuće na ulazu zato nije čarobna zaštita od svih potencijalnih zagađivača u domu, ali istraživanja pokazuju da može da smanji količinu onoga što obućom unosimo sa spoljašnjih površina.
Posebno kada je reč o ostacima pesticida, podaci iz domaćinstava pokazuju jasnu razliku između kuća u kojima se obuća izuva na ulazu i onih u kojima se nosi kroz prostorije.
U praksi, jednostavno pravilo „cipele ostaju na vratima“ može biti jedan od načina da se smanji unošenje spoljašnje prašine, bakterija i određenih hemijskih ostataka u prostor u kojem živimo.
Foto: Unsplash/A. C.
