Alergije se često povezuju sa detinjstvom, ali mogu da se pojave u bilo kom periodu života. Istraživanja sve više ukazuju na različite faktore koji bi mogli da utiču na to da imunski sistem počne da reaguje na supstance koje je ranije tolerisao.
„Bilo koja osoba, u bilo kom trenutku života, može razviti novu alergiju“, kaže alergolog Keli Kolas sa Univerziteta Vašington, a među mogućim okidačima istražuju se virusne infekcije, antibiotici, hormonske promene, pa čak i ubodi određenih krpelja.
Kada imunski sistem promeni reakciju
Neki ljudi imaju genetsku predispoziciju za razvoj alergija, ali genetika nije jedini faktor. Kako objašnjava Ruchi Gupta, direktorka Centra za istraživanje alergija na hranu i astme Univerziteta Nortvestern, ponekad je potrebno da se pojavi određeni „okidač“ koji će pokrenuti alergijsku reakciju.
Jedan od faktora koji se trenutno istražuje jeste COVID-19. Studija iz 2026. godine pokazala je povezanost između preležane infekcije i većeg rizika od razvoja alergijskog rinitisa, odnosno polenske kijavice, kao i astme. Ista studija ukazala je i na niži rizik kod vakcinisanih osoba. Autori pretpostavljaju da bi snažna upalna reakcija tokom infekcije mogla imati ulogu u kasnijem razvoju određenih alergijskih bolesti.
Sličan mehanizam ranija istraživanja povezivala su i sa nekim drugim virusima, uključujući respiratorni sincicijalni virus (RSV) i rinovirus, naročito kod dece. Jedno od mogućih objašnjenja jeste da infekcija privremeno promeni način na koji imunski sistem reaguje, pa bezazlene supstance u tom periodu može da prepozna kao pretnju.
Kakvu ulogu imaju antibiotici i crevni mikrobiom?
Još jedan faktor koji se istražuje jeste upotreba antibiotika. Neke studije pronašle su povezanost između njihove upotrebe i kasnijeg rizika od razvoja alergija.
Jedno od mogućih objašnjenja odnosi se na crevni mikrobiom, odnosno složenu zajednicu mikroorganizama koja živi u digestivnom traktu. Iako naučnici još uvek pokušavaju da precizno utvrde njegovu ulogu u različitim procesima u organizmu, poznato je da je povezan i sa funkcionisanjem imunskog sistema.
Antibiotici mogu da promene sastav tog mikrobioma, pa se pretpostavlja da bi takve promene mogle uticati i na način na koji imunski sistem reaguje. U pojednostavljenom smislu, organizam bi mogao početi da bezazlene supstance pogrešno prepoznaje kao nešto što treba eliminisati.
Hormoni takođe mogu da promene sliku
Trudnoća predstavlja još jednu veliku promenu za imunski sistem. Prema alergolozima koje citira BBC, kod otprilike trećine žena koje su i pre trudnoće imale alergije na faktore iz životne sredine simptomi mogu postati izraženiji nakon začeća.
Postoji i stanje poznato kao trudnički rinitis, kada osoba koja ranije nije imala alergije tokom trudnoće počne da ima simptome poput kijanja, zapušenog nosa i curenja iz nosa.
Ipak, trudnički rinitis najverovatnije nije prava alergija. Reč je o privremenom stanju koje može da izazove simptome slične alergijskim i koje se najčešće povlači nakon porođaja. Njegov tačan uzrok nije dovoljno razjašnjen, ali se povezuje sa hormonskim promenama tokom trudnoće.
I promene koje nastupaju u menopauzi mogu imati uticaj. Istraživanja ukazuju da neke žene mogu razviti nove alergije nakon ulaska u menopauzu, što se takođe istražuje u kontekstu velikih hormonskih promena.
Kada ubod krpelja dovede do alergije na meso?
Jedan od neobičnijih primera jeste alfa-gal sindrom, alergija koja može da se razvije nakon ujeda određenih krpelja.
Kod ovog sindroma organizam reaguje na alfa-gal, molekul šećera koji se prirodno nalazi kod većine sisara. Nakon ujeda krpelja, imunski sistem može da razvije antitela na ovaj molekul. Kada osoba kasnije pojede meso sisara, poput govedine, svinjetine ili jagnjetine, može doći do alergijske reakcije.
Simptomi mogu uključivati koprivnjaču, oticanje i probleme sa digestivnim sistemom, a kod nekih osoba reakcija može biti ozbiljna.
Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navode da je između 2017. i 2022. godine u SAD zabeleženo više od 90.000 osoba sa pozitivnim testom na alfa-gal antitela u analiziranim laboratorijskim podacima. Važno je, međutim, da se ovi podaci odnose na sumnju odnosno laboratorijski dokaz senzibilizacije, a ne nužno na klinički potvrđenu alergiju kod svih tih osoba.
Može li nova alergija da nestane?
Kod nekih stanja simptomi se povuku kada nestane njihov okidač. Trudnički rinitis je jedan od primera. Međutim, mnoge alergije koje se pojave kasnije u životu mogu biti dugotrajne.
Bez obzira na to da li je reč o polenu, prašini, hrani ili životinjama, osnovni mehanizam je sličan: imunski sistem bezopasnu supstancu pogrešno prepoznaje kao pretnju i pokreće reakciju. Tada nastaju simptomi poput curenja nosa, svraba očiju i osipa, dok kod ozbiljnih reakcija može doći i do anafilaksije.
Zbog toga naučnici istražuju načine da se imunski sistem „preusmeri“ i da prestane da preterano reaguje na alergene. Proučavaju se različiti lekovi, terapije koje utiču na imunski odgovor, kao i eksperimentalni pristupi koji bi mogli da nauče organizam da na alergene reaguje drugačije.
Za sada, međutim, ne postoji pouzdan način da se svaka novonastala alergija trajno ukloni. Istraživanja zato sve više pokušavaju da odgovore na pitanje ne samo kako alergije nastaju, već i da li se njihovo pokretanje može sprečiti ili zaustaviti pre nego što postanu trajni problem.
Foto: Magnific/vh-studio