Izbor za Zelenog influensera meseca nastao je sa idejom da predstavi ljude koji održivost ne posmatraju kao prolaznu temu, već kao deo sopstvenog života. To su pojedinci koji ne govore samo o promenama, već ih pokazuju kroz svoje navike, rad, javni angažman i odnos prema svetu koji nas okružuje. Njihove priče podsećaju da odgovornost prema prirodi ne počinje od velikih sistema, već od ličnog izbora, svakog koraka, svake odluke i svakog traga koji ostavljamo za sobom.
Ovog meseca tu priču nosi Marija Radojković, zaljubljenica u prirodu, doktor nauka i redovni profesor tehničko-tehnoloških nauka, planinarski vodič, markirant pešačkih staza i puteva i direktorka događaja HIGHLANDER Serbia, koji promoviše planinarenje i outdoor aktivnosti kao stil života. Za sebe kaže da je zaljubljenik u prirodu i sve što dolazi iz nje, neko ko uživa u istraživanju, posmatranju, analizi i povezivanju svega što se nalazi oko prirode i unutar nje.
„U svojim istraživanjima otkrila sam lepote i neiscrpne izvore energije, motivacije, inspiracije i kreativnosti koju nam priroda nesebično daje”, kaže Marija.

U planinu se ulazi znatiželjom, a ostaje namerom
Marijina priča sa prirodom počela je još u detinjstvu. Prvi koraci planinarenja bili su radoznali i spontani, ali su vremenom postajali ozbiljniji, promišljeniji i jasnije usmereni. Kako je rasla, rasli su i pravci njenog kretanja, a planine su postajale mnogo više od prostora za rekreaciju.
„U svet planine ušla sam znatiželjom, a zadržala se namerom”, kaže Marija, dodajući da voli ljude, poglede na vrhovima, osećaj koji se rađa u dodiru sa planinama, Sunce, zvezde i more.
Danas, kroz sve sadržaje koje radi, nastoji da inspiriše ljude da više vremena provode u prirodi, da je upoznaju suštinski, da je zavole i, što je najvažnije, da je čuvaju. Za nju održivost nije odricanje, već svestan izbor.
„Održivi razvoj nije odricanje već stil života koji svesno biramo”, poručuje.

Njena motivacija da javno govori o održivosti, ekologiji i odgovornijem načinu života proistekla je iz ličnog iskustva i čestog boravka u prirodi, najviše na planinama i u predelima koji se vode kao zaštićena područja. Što je više vremena provodila na stazama, sve jasnije je videla koliko je priroda istovremeno moćna i ranjiva.
„Primećivala sam koliko je priroda ranjiva, nežna, krhka, istovremeno veličanstvena i nedostupna, nekada i surova. Priroda je živo biće kao i čovek”, objašnjava Marija.
Upravo zato posebno je pogađaju prizori otpada na mestima do kojih je teško i stići. Tamo gde bi čovek očekivao netaknut prostor, tišinu i tragove divljine, često se zatekne dokaz ljudskog nemara.
„Sve više je scena u kojima se nađete i vidite da je do nekog mesta izuzetno teško stići i doći, a zateknete smeće i otpad koji je čovek za sobom ostavio ili ga namenski doneo”, kaže ona.

Zato je, kako ističe, svesno odlučila da sve što radi uvek ima i dimenziju odgovornog ponašanja i čuvanja onoga što nam je rođenjem poklonjeno.
„Ne ostavi ništa sem otiska stopala”
Kada govori o održivom življenju, Marija u prvi plan stavlja odgovorno ponašanje, ličnu odluku i kretanje od sebe. Ta tema je posebno važna kroz HIGHLANDER, međunarodni planinarski događaj koji već više godina vodi u Srbiji i kroz koji se dosledno promoviše odnos poštovanja prema prirodi.
„Ne ostavi ništa sem otiska stopala”, rečenica je koju HIGHLANDER Srbija komunicira kroz ceo događaj.
Ta poruka nije samo slogan, već princip koji se sprovodi kroz konkretne aktivnosti. U okviru startnog paketa učesnici dobijaju kese za smeće i otpad od recikliranog materijala, kao i posebne „epruvete” za sitni otpad. Vodi se računa da namirnice koje se konzumiraju budu sa minimalno otpada, kao i da ono što se ponese bude biorazgradivo.
Na Staroj planini, gde tokom pet dana boravi oko 400 ljudi, HIGHLANDER Srbija uspeva da realizuje događaj tako da za učesnicima ne ostane ništa.

„Uspevamo da održimo događaj na Staroj planini na kojoj živi i boravi pet dana oko 400 ljudi i da ne ostavimo ništa, ni papirić iza sebe. Na to smo jako ponosni”, ističe Marija.
Pored toga, organizuju se i nagrade za osobe koje donesu otpad koji su usput pokupile, a koji nije njihov. Na taj način se učesnici podstiču ne samo da ne ostavljaju trag, već i da prostor kroz koji prolaze učine čistijim nego što su ga zatekli. Iza svega stoji niz direktnih i indirektnih komunikacija koje su sastavni deo događaja koji se priprema godinu dana, a realizuje sedam dana na Staroj planini.
„Ličnim primerom podstičemo druge da je moguće i da je samo do ličnog izbora”, kaže Marija.
Njene aktivnosti, ipak, ne staju samo na HIGHLANDER-u. Kako objašnjava, sve što radi objedinjuje edukaciju i outdoor aktivnosti. Neke su svakodnevne, neke periodične, neke su zvanični projekti koji komuniciraju sa velikim brojem ljudi, dok su neke svedene na nekoliko osoba, ali sa istom suštinom.
To su aktivnosti od vođenja planinarskih akcija u okviru kluba Serbian Explore Team, preko festivala i sajmova na kojima se pojavljuje kao deo organizacionog tima, moderator radionica ili učesnik, do HIGHLANDER-a, kome daje posebno mesto.
„HIGHLANDER-u dajem posebno mesto zato što je to moj zvanični početak i posle pet godina i dalje najveći projekat koji se svake godine širi i raste”, kaže Marija.
Kroz sve te uloge, ona pokušava da pošalje poruku pojedincu, osobi pored sebe, ali i onima koje ne poznaje. Želi da otkriva lepote koje su nam, kako kaže, nadohvat ruke, ali i da podseti da uzimanje uvek znači i davanje.
„Važno je da čovek bude okrenut prirodi i da u njoj što više boravi, ali u toj slobodi kretanja neophodni su i poštovanje, odgovornost i nega onoga što koristimo”, poručuje Marija.

Mi smo u prirodi gosti
Kroz HIGHLANDER Srbija posebno se promoviše i Leave No Trace princip. Za Mariju je važno da ljudi razumeju da odlazak u prirodu ne znači samo uživanje u njoj, već i obavezu da je ostavimo netaknutom.
Priroda nam, kaže, pruža mnogo: prostor za odmor, inspiraciju, zdravlje, povezanost sa sobom, vidike, jezera, vodopade, reke i vrhove. Sve što ima, ona daje. Zauzvrat, naše je da je poštujemo i čuvamo na način da je ne uništavamo.
„Mi smo u prirodi gosti, i sa tim odnosom je važno da idemo. Leave No Trace nije samo princip, to je način razmišljanja i ponašanja”, objašnjava Marija.
Za nju to nije skup pravila, već svest da svaka naša odluka ostavlja trag. Uspeh je onda kada naučimo da dođemo u prirodu i odemo iz nje tako da se ne vidi da smo bili.
„Kada naučimo da dođemo i odemo iz prirode na način da se ne vidi da smo bili, tada smo uspeli”, kaže.
Takav odnos pokušavaju da prenesu kroz događaje koje organizuju i način na koji funkcionišu. Posebno joj je važan primer događaja na Fruškoj gori, održanog u martu, koji je, kako kaže, posebno odjeknuo upravo zbog načina na koji je pokazano kako se priroda poštuje u različitim vremenskim uslovima.
„Postojala je šala posle događaja na Fruškoj gori da se sve svoje sa sobom nosi, pa i blato na cipelama sa Fruške gore”, priseća se Marija.
Ponosna je na učesnike koji kroz lični doprinos šire odnos ljubavi prema prirodi. I upravo je ljubav jedna od ključnih reči u njenom razumevanju održivosti. U osnovi svih uloga koje živi, kaže, ona je pre svega čovek. A dodir prirode i čoveka mora da ima emociju.
„Dodir prirode i čoveka, interakcija koja postoji, važno je da je sa emocijom ljubavi. Ako nije ta emocija prisutna, onda je naša greška, zato što sa druge strane ona jeste tu bezrezervno i beskonačno”, poručuje.
Njena poruka ljudima koji žele da žive odgovornije, ali misle da njihove male promene ne mogu mnogo da promene, jasna je i ohrabrujuća. Velike promene, kaže, nastaju iz niza malih koraka. Pojedinačna odluka možda ne deluje dovoljno veliko, ali kada se više njih sabere, uticaj postaje ogroman.
Zato poziva da se manje bavimo posledicama, a više uzrocima. Manje drugima, a više sobom. Da primerom pokažemo da možemo i da volimo svet na koji smo došli.
„Pokažimo primerom da možemo, pokažimo primerom da volimo sebe i svet na koji smo došli. Pokažimo ljubav koju u sebi imamo i priroda će nam uzvratiti još više.”
Foto: Zoran_Jesic/Predrag_Vuckovic/Aleksandar Aksovic