Neki ljudi se okreću mineralnim kremama za sunčanje, izbacujući hemijske, zbog straha od toksičnosti, zagađenja i neefikasnosti. Ali, da li zapravo postoji razlika?
Mineralne kreme za sunčanje su trenutno u žiži. Zbog zabrinutosti da „hemijske“ kreme mogu biti štetne za naše telo, mozak, pa čak i koralne grebene, formule na mineralnoj bazi postale su najbrže rastući deo svetskog tržišta krema za sunčanje.
Međutim, rasprave o „hemijskim“ naspram „mineralnih“ krema prepune su zabluda. Mnogi često ponavljani navodi – da mineralne kreme ne sadrže hemikalije, da su hemijske dokazane kao štetne, ili da hemijske apsorbuju UV dok mineralne samo odbijaju – zapravo su pogrešni ili netačni.
Zbunjenost počinje terminologijom. „Sve je hemija,“ kaže profesor fotobiologije Brian Diffey sa Univerziteta u Njukaslu. „Hemijski“ filteri su zapravo organski – sadrže ugljenik i vodonik – dok su mineralni (neorganski), poput titanijum-dioksida i cink-oksida, bez tih veza. I jedni i drugi su hemikalije.
Kako kreme deluju?
Prvobitno se verovalo da organski filteri apsorbuju UV zračenje, dok neorganski (mineralni) odbijaju ili raspršuju. Ali moderna istraživanja pokazuju da titanijum-dioksid i cink-oksid reflektuju ili raspršuju samo 4–5% UV spektra – ostatak apsorbuju, baš kao i hemijske. Dakle, njihova funkcija je gotovo ista.
Stručnjaci kažu da nije ni važno da li krema apsorbuje, raspršuje ili reflektuje UV – sve što treba je da spreči UV da prodre u kožu i napravi štetu.
Zašto se razlikuju po osećaju?
Razlika između hemijskih i mineralnih krema više se oseća nego što je stvarna. Organski filteri su rastvorljivi (u vodi ili ulju), što omogućava lakše nanošenje. Neorganski filteri su čestice koje ostaju netaknute, pa su gušći i ostavljaju beli trag – mada su modernim razvojem i ti tragovi svedeni na minimum (npr. korišćenjem nanočestica).
Zabrinutost oko nanočestica je prisutna, ali istraživanja pokazuju da one ne prodiru dalje od površinskog sloja kože, stratum corneum, što znači da ne ulaze u krvotok.
Apsorpcija i bezbednost
Neki hemijski filteri (npr. oksibenzon) zaista mogu ući u krvotok. Ali dosadašnja istraživanja ne dokazuju da to šteti ljudima. Većina zabrinjavajućih studija rađena je na životinjama uz ogromne količine sastojaka – koje se ne mogu uporediti s ljudskom upotrebom.
Na primer, studija iz 2001. je pokazala uvećanje materice kod pacova koji su dobili ogromne doze oksibenzona – ali da bi čovek postigao isti efekat, morao bi da koristi kremu svaki dan… 277 godina. FDA je iz predostrožnosti zatražila dodatna ispitivanja nekih sastojaka, ali trenutno ne postoje dokazi da izazivaju štetu u realnim uslovima korišćenja.
Uticaj na životnu sredinu
Mnogo se raspravlja i o uticaju krema na koralne grebene. Neki sastojci su detektovani u morima, ali u količinama od nekoliko delova na trilion – daleko ispod onih koje u laboratorijama izazivaju oštećenja.
Havaji su, iz predostrožnosti, zabranili prodaju krema koje sadrže oksibenzon i oktinoksat. Ipak, naučnici upozoravaju da su daleko veći uzroci propadanja korala – klimatske promene.
Zaključak: Koristi ono što voliš da koristiš
Ne postoji „savršena“ krema za sunčanje. Najbolja je ona koju si spreman/na redovno da koristiš – bilo da je glatka, bez belih tragova, ili da ti daje više sigurnosti zato što deluje „prirodnije“. Najvažnije: previše UV zračenja dokazano šteti – i vodi do raka kože. Dok to nije slučaj ni s jednom vrstom kreme. Ako želiš, mogu i da skratim prevod u formi sažetka ili za društvene mreže.
Foto: Freepik